Pozitivna sam i širim dobre vibracije oko sebe. Kada se ipak dogodi da se malo umorim - pritajim se na neko vreme da bih zasijala jače. PLAVO - boja velikog bezdana, voda - kao ženskog principa. Kao boja nebeskog plavetnila pripada Velikoj Majci, nebeskoj carici. Označava istinu, mudrost, lojalnost, vernost, postojanost, plemenitost, mir, kontemplaciju...To sam ja - plavetnilo.
субота, 29. септембар 2018.
недеља, 16. септембар 2018.
ZBOG LJUBAVI...
ZBOG LJUBAVI...
Znate ono kad zbog ljubavi i iz ljubavi (kao čeveni
,,larpurlatizam") učinite nešto? I date više od maximuma
svojih snaga i budete osuđeni bez krivice?
E, tada - kajete se zbog izazova koje vam život postavi kao
zamke, a u nadi da ćete upasti u njih, vi upravo to i uradite...
I ono kad učinite da ,,raščinite" bezvrje u ljubav u ikoni kojoj
se klanjate, a vama se desi sve suprotno od onog čemu ste se
nadali...
I onda, shvatite da ste umorni od toga da budete sami u
moru ljudi koji na sve pristaju...osim na samospoznaju...
i desi se kraj...koji ni početka imao nije...
A i šta će vam počeci bez krajeva i krajevi bez početaka...
Ooooo Bože, kakav li život leži ospod ovakvog govora🤔🙄🙁
четвртак, 6. септембар 2018.
САМ
НА КРАЈУ...ИПАК СИ САМ
И схватиш једном на крау
Да
ипак си сам...
А пловиле су🚢 боцама
Поруке твоје слате.
Ходочасницима самоћа
Нудио си лиру среће.
Молитве изговарао👏👏
( Уснама сувим )
У част пријатељства
Палио си свеће.
Икарију нову поклањао си
Страшљивцима од љубави
И стварао срећу
Од пепела невера.
Ноћи си купао месечином🌇🌕
( а саме су снове криле)
И зору росом појио
За наду сунца у оку.
Рушио си мостове непрелаза
Љубећи дно двеју мочвара
И поклањао лиру душе своје
У праскозорју умора.
У крви до колена
С рукама од бола
У грудима
Сунце ти сјало
За понорнице пресахле
И уморна изворишта !
Из земље Палмира
Седеф бисера си крао
И поклањао гримиз
За светост тренутка неког...
Из лука, једра бродова дизао
Речима неба ( као слободе )
Рођење љубави нудио.
Ал - разапета платна
( за сликање пустоловног Грала )
осташе празна, јер :
Залуд -
Лира среће
И свеће паљене;
Пепео оста
На крилу месечине
И зора плаче
Због мостова непрелаза
И прича прскозорје
О дну мочвара
И изливеној крви
У коритима Палмира,
Јер седеф крила Икара
Отопи се
Празнинама...
( Због ломача Атлантида
ти путујеш рањеним дугама).
И схватиш
Једном на краЈУ
Да
Ипак си сам...
( 30.11.1999.г.)
среда, 5. септембар 2018.
MISLITE DA ,,UMETE'' DA MISLITE
Mislite li da već sve znate?🙏😏
Mislite da postoje periodi vašeg života kada se
ništa ne događa. Mislite da je sve trivijalno, otužno il lažno. Mislite da se
ljute mržnje prenose na vas i vaše potomke zbog ,,kiselog grožđa’’ koje su jeli
vaši preci pa vama sada trnu zubi. Dobro, možda ima istine u tom stečenom il
prenesenom (sa)znanju. To je zato jer previše mislite o stvarima koje vam ne
služe, koje ne vrede i pri tom ništa ne činite da se stvari oko vas i u vama
promene.
Mislite da vlat trave ne saoseća sa bubicom koja
uz nju puže dok vetar lelujavo njiše zaneseno zelenilo? To vi mislite, ali nije
tako. Vidite, travka i vetar pomažu bubici da ojača i da snagom svoje
strpljivosti bude uporna kako ničiji pir ne može da uništi njen put
opredeljenja. Ako imate volje donećete i nove odluke. U redu je da ponekad
budete pokisli i prokisli, jer je to dokaz vaše emotivne svesti i empatije koja
vam je rođenjem data. Ali, ostati zarobljen u bočici čekanja bez pokrića je
kraj bez tačke.
Mislite li da postje rane koje nikad ne zacele?
Tačno je, postoji sistem tunela unutar našeg svesnog i nesvesnog bića i zato
neke stvari i događaji treba da odleže kako bi osilili svoje nestajanje. No,
život nije nasumičan niti je sreća slepa ako znate šta u njemu ne želite i
želite. Tako i ljudi nisu ono što misle, misle da jesu i to im donosi puno tuge na platformi svesnog.
Budite svoja verzija nove flore i faune🌄🌋🌊
Mislite da se oluje i razne vremenske nepogode
događaju iz puke dosade prirode - ali nije ni to tako. Posle oluje ništa nije
isto, ona je sirova energija a u centru njene spirale se nalaze tišina i mir.
Pomeraju se granice kontinenata i korita reka i pučina okeana postaje sve dalja.
I tada se stvaraju nove vrste flore i faune. Poistovetite se sa olujom i
doživite je u sebi kako bi vam ona donela mir i tišinu koji su vam potrebni za
vaše isceljenje duha i tela. ,,Telo pati
samo od sadašnjeg zla, a duša i od podsećanja na pređašnje zlo’’- kaže
epikurska etika. Nemoje se podsećati zla – jer oluja koju doživite ostavlja
prostor za nešto novo.
Potoji još jedna izreka – kineska: kočije izobilja prolze ispred tvoje kapije
ali ti ne želiš da izađeš na kapiju. To je opet zato što ste usvojili
atavističko mišljenje: baš će zbog mene kočija zastati! Eh, da, zastaće ako
pokažete volju i interesovanje, jer u suprotnom život nije Deda Mraz koji će
vam kucati na vrata dok vi listate časopise i sanjate ono što želite. Ako imate
san i ideju nemojte ih držati u fioci jer tako ne ostvarena podseća na orla na
zemlji koji tim činom postaje ćurka. Njemu je mesto u visinama i beskonačnom
prostranstvu a ne u blatu i prašini.
Ako ne umemo da znamo – kako da budemo korisni
sebi i drugima
Mislite da vi već sve ovo znate? Ako je tako,
zašto ste i dalje u nizinama koje vas nisu dostojne? U vama se nalazi ceo svet
jer ste i sami deo sveta i tako sve što činite za sebe činite i za njega.
Očistite li dvorište svog uma i svoje kuće – vi time sve čistite sa globalnom
svesnošću. Niste polu-svet i polu-biće, zato iskoračite iz lenjosti ili strahova.
I prestanite da samo mislite, jer
misli bez akcije su kao poznati
slikar koji je poznat po tome što nikada nije izlagao svoje slike i ničije oko
nije zastavilo pogled na njih. Možda on i nije slikar i možda vi previše
mislite da umete da mislite.
понедељак, 3. септембар 2018.
UMORNA SAM
UMORNA SAM...😥OD...
Nadanja i stradanja, promišljanja i umišljanja
Obećanja i nemara, jeka i tog odjeka
Poricanja zbog uricanja, dogmatskih prašuma
I bezizbornih izbora.
Umorna sam od porinuća bez izrona
Razodevanja bez odevanja
Sreće bez raspleta, tragike bez kraja
Čekova bez pokrića, smeha bez ogledala
Snivanja bez zbivanja, odmorišta bez uporišta
Uverenja bez poverenja, upokoja bez spokoja
Puteva bez odredišta, padova bez podizanja
Priznanja bez krivica!
Ravnica bez zaklona, rođenja bez zapisa
Krajeva bez krajeva,početaka bez osnova.
Umorna od
Ništavila i uštavila, pokriva i pokrova
Kidanja i zakrpa, porodičnih odrona
Magle u letnja podneva
Odlikovanih anatema, smislenog besmisla
Traganja u bežanjima.
Umorna sam od
Nedočekanih čekanja i odgovora bez pitanja.
Umorna...
Jer samo sam čovek
....samo sam žena...
Umorna!!!
Od SPOKOJNOG umora!!!🙁
L.M./17.12.2017./13.00...nedelja...🌨
Пријавите се на:
Постови (Atom)