субота, 29. септембар 2018.

КО ГОД ДА СЕ УСЕЛИ У МОЈ ЖИВОТ





ПРЕСТАЛА САМ ОД ЉУБАВИ ДА ТРАЖИМ ИСТИНУ


Ко год да се усели у мој живот
- он је већ давно пренасељен собом.

Престала сам од љубави да тражим истину.
И онако су
на свакој пори изненађења
                            све саме лажи.

                ***

Напољу је
крти снег
   а ноге
    ни да макну.
Заглављене за живота
                 у иловачу.

 28.01.2012.г.Костолац

недеља, 16. септембар 2018.

ZBOG LJUBAVI...


ZBOG LJUBAVI...



Znate ono kad zbog ljubavi i iz ljubavi (kao čeveni 


,,larpurlatizam") učinite nešto? I date više od maximuma 


svojih snaga i budete osuđeni bez krivice?




E, tada - kajete se zbog izazova koje vam život postavi kao 

zamke, a u nadi da ćete upasti u njih,  vi upravo to i uradite...

I ono kad učinite da ,,raščinite" bezvrje u ljubav u ikoni kojoj 

se klanjate, a vama se desi sve suprotno od onog čemu ste se 

nadali...

I onda, shvatite da ste umorni od toga da budete sami u 

moru ljudi koji na sve pristaju...osim na samospoznaju...

i desi se kraj...koji ni početka imao nije...

A i šta će vam počeci bez krajeva i krajevi bez početaka...


Ooooo Bože, kakav li život leži ospod ovakvog govora🤔🙄🙁

четвртак, 6. септембар 2018.

САМ





НА КРАЈУ...ИПАК СИ САМ

И схватиш једном на крау
  Да ипак си сам...

А пловиле су🚢 боцама
    Поруке твоје слате.
    Ходочасницима самоћа
     Нудио си лиру среће.
     Молитве изговарао👏👏
       (  Уснама сувим  )
      У част пријатељства
      Палио си свеће.

Икарију нову поклањао си
      Страшљивцима од љубави
       И стварао срећу
       Од пепела невера.

Ноћи си купао месечином🌇🌕
       ( а саме су снове криле)
       И зору росом појио
       За наду сунца у оку.

Рушио си мостове непрелаза
      Љубећи дно двеју мочвара
      И поклањао лиру душе своје
      У праскозорју умора.

У крви до колена
      С рукама од бола
У грудима
      Сунце ти сјало
За понорнице пресахле
      И уморна изворишта !

Из земље Палмира
      Седеф бисера си крао
      И поклањао гримиз
За светост тренутка неког...


Из лука, једра бродова дизао
     Речима неба ( као слободе )
     Рођење љубави нудио.
Ал - разапета платна
     ( за сликање пустоловног Грала )
      осташе празна, јер :

Залуд -
             Лира среће
                 И свеће паљене;
             Пепео оста
                  На крилу месечине
             И зора плаче
                  Због мостова непрелаза
             И прича прскозорје
                   О дну мочвара
             И изливеној крви
                   У коритима Палмира,
             Јер седеф крила Икара 
                    Отопи се
                           Празнинама...


( Због ломача Атлантида
            ти путујеш рањеним дугама).

И схватиш
Једном на краЈУ
Да
Ипак си сам...


           ( 30.11.1999.г.)


среда, 5. септембар 2018.

MISLITE DA ,,UMETE'' DA MISLITE




Mislite li da već sve znate?🙏😏

Mislite da postoje periodi vašeg života kada se ništa ne događa. Mislite da je sve trivijalno, otužno il lažno. Mislite da se ljute mržnje prenose na vas i vaše potomke zbog ,,kiselog grožđa’’ koje su jeli vaši preci pa vama sada trnu zubi. Dobro, možda ima istine u tom stečenom il prenesenom (sa)znanju. To je zato jer previše mislite o stvarima koje vam ne služe, koje ne vrede i pri tom ništa ne činite da se stvari oko vas i u vama promene.

Mislite da vlat trave ne saoseća sa bubicom koja uz nju puže dok vetar lelujavo njiše zaneseno zelenilo? To vi mislite, ali nije tako. Vidite, travka i vetar pomažu bubici da ojača i da snagom svoje strpljivosti bude uporna kako ničiji pir ne može da uništi njen put opredeljenja. Ako imate volje donećete i nove odluke. U redu je da ponekad budete pokisli i prokisli, jer je to dokaz vaše emotivne svesti i empatije koja vam je rođenjem data. Ali, ostati zarobljen u bočici čekanja bez pokrića je kraj bez tačke.
Mislite li da postje rane koje nikad ne zacele? Tačno je, postoji sistem tunela unutar našeg svesnog i nesvesnog bića i zato neke stvari i događaji treba da odleže kako bi osilili svoje nestajanje. No, život nije nasumičan niti je sreća slepa ako znate šta u njemu ne želite i želite. Tako i ljudi nisu ono što misle, misle da jesu i to im donosi puno tuge na platformi svesnog.

Budite svoja verzija nove flore i faune🌄🌋🌊

Mislite da se oluje i razne vremenske nepogode događaju iz puke dosade prirode - ali nije ni to tako. Posle oluje ništa nije isto, ona je sirova energija a u centru njene spirale se nalaze tišina i mir. Pomeraju se granice kontinenata i korita reka i pučina okeana postaje sve dalja. I tada se stvaraju nove vrste flore i faune. Poistovetite se sa olujom i doživite je u sebi kako bi vam ona donela mir i tišinu koji su vam potrebni za vaše isceljenje duha i tela. ,,Telo pati samo od sadašnjeg zla, a duša i od podsećanja na pređašnje zlo’’- kaže epikurska etika. Nemoje se podsećati zla – jer oluja koju doživite ostavlja prostor za nešto novo.


Potoji još jedna izreka – kineska: kočije izobilja prolze ispred tvoje kapije ali ti ne želiš da izađeš na kapiju. To je opet zato što ste usvojili atavističko mišljenje: baš će zbog mene kočija zastati! Eh, da, zastaće ako pokažete volju i interesovanje, jer u suprotnom život nije Deda Mraz koji će vam kucati na vrata dok vi listate časopise i sanjate ono što želite. Ako imate san i ideju nemojte ih držati u fioci jer tako ne ostvarena podseća na orla na zemlji koji tim činom postaje ćurka. Njemu je mesto u visinama i beskonačnom prostranstvu a ne u blatu i prašini.

Ako ne umemo da znamo – kako da budemo korisni sebi i drugima

Mislite da vi već sve ovo znate? Ako je tako, zašto ste i dalje u nizinama koje vas nisu dostojne? U vama se nalazi ceo svet jer ste i sami deo sveta i tako sve što činite za sebe činite i za njega. Očistite li dvorište svog uma i svoje kuće – vi time sve čistite sa globalnom svesnošću. Niste polu-svet i polu-biće, zato iskoračite iz lenjosti ili strahova. I prestanite da samo mislite, jer misli bez akcije su kao poznati slikar koji je poznat po tome što nikada nije izlagao svoje slike i ničije oko nije zastavilo pogled na njih. Možda on i nije slikar i možda vi previše mislite da umete da mislite.



понедељак, 3. септембар 2018.

UMORNA SAM







UMORNA SAM...😥OD...

Nadanja i stradanja, promišljanja i umišljanja
Obećanja i nemara, jeka i tog odjeka
Poricanja zbog uricanja, dogmatskih prašuma
I bezizbornih izbora.

Umorna sam od porinuća bez izrona
Razodevanja bez odevanja
Sreće bez raspleta, tragike bez kraja
Čekova bez pokrića, smeha bez ogledala
Snivanja bez zbivanja, odmorišta bez uporišta
Uverenja bez poverenja, upokoja bez spokoja
Puteva bez odredišta, padova bez podizanja
Priznanja bez krivica!
Ravnica bez zaklona, rođenja bez zapisa
Krajeva bez krajeva,početaka bez osnova.

Umorna od
Ništavila i uštavila, pokriva i pokrova
Kidanja i zakrpa, porodičnih odrona
Magle u letnja podneva
Odlikovanih anatema, smislenog besmisla
Traganja u bežanjima.

Umorna sam od
Nedočekanih čekanja i odgovora bez pitanja.

Umorna...
Jer samo sam čovek
....samo sam žena...

Umorna!!!
Od SPOKOJNOG umora!!!🙁

L.M./17.12.2017./13.00...nedelja...🌨