SVA PROLEĆA SU U VAMA
Koliko bi očiju trebao imati čovek da opazi sreću koja ga okružuje?
Vilijam Šekspir
Polet novog dana i mirisi iz prirode, zajedno sa bojama koje vâs/Vâs
čine – su u vama/Vama. Boje su simboli raznolikosti i pojavnosti svega što je
vidljivo. Tu su one aktivne (tople: narandžasta, žuta, crvena...) i pasivne
(hladne: plava, ljubičasta...) koje odbijaju ili apsobuju svetlost, ali kao
takve postoje da bi napravile ravnotežu. Zelena je sinteza ove dve skupine,
crno i belo kao dve krajnosti i suprotnosti postoje da se ne odluta zauvek na
samo jednu stranu ulice života. Jer život je magistala – može imati i deset traka
ali vi/Vi nećete istovremeno hodati svima njima, no - možete posmatrati i
uočiti koja je traka najbolja za
vas/Vas u datom trenutku.
Kada kažem da su sve boje u čoveku – mislim na spektar različitih
stanja svesti (na šta asocira i dúga) kao potvrda da je život načinjen od tonova raznovrsnosti. I sve
lepote koje vâs/Vâs krase - ne mogu biti oduzete, jer su one isključivo i samo
vaše/Vaše, čak i u momentima kada mislite da ne postoji ništa što ima vrednost
u bÎti postojanja i opstajanja. Nekada pomislite (nadam se retko) da niste
vredni egzistiranja jer još ništa veliko se nije dogodilo u vašem/Vašem životu!
Grešite! Postoji lepota svakoga trenutka jer svakoga dana svoj doprinos dajete
sebi i onima koje volite a da toga niste svesni. Šta je veliko? Ono što je
trajno. Mala ljubičica može izazvati osmeh duše – zbog toga što predstavlja veliku krupnu sitnicu na koju se usmerio
vaš/Vaš pogled. Tom osmehu mogu da zavide oni koji ne umeju da se raduju,
naizgled, malim stvarima i kada im u život dođe nešto veliko neće prepoznati sve njegove nijanse.
Ne dozvolite da nebitni ljudi utopijskim mamurlukom pomute sjaj i
boje u lepoti ličnih zadovoljstava, a koja ne štete drugima. Bujajte u želji
samoostvarivanja zajedno sa klicama bilja u proleće, i shvatite da klijanje
novih níti i boja ne može biti sprečeno nečijim mrgođenjem i
odugovlačenjem. Zamislite površinu jezera ili reke: oslikavaju sunce ili
zvezde (u zavisnosti od doba dana), i
spoljnim faktorima može biti ometena u svojoj mirnoći: uzburkana, zatalasana –
ali ispod površine, ta voda i ceo njen podvodni svet uživa u svojoj mirnoći.
Njihova ravnoteža nije uznemirena zbog površnosti
na površini.
Ono što vas/Vas čeka i što je vaše/Vaše – to će svakako doći, ali
da bi se to i dogodilo ne dozvolite trnju da ulazi u um. Kao što izvor nađe
pukotinu svog izviranja, tako će jednom izaći iz vas/Vas sve ono što vi/Vi jeste. I ne budite površina po kojoj se
hoda, jer ste dubina koja nije za svačija pluća!
,,Prolećni vetar je kao mladost:
svuda luta a nigde da se skrasi,
međ’ žalosnim vrbama povrh strmih obala,
po mekoj travi - staza istočno od predgrađa.
Méša sadašnjicu i prošlost -
u novom ne razarnaje staro.
Ali, kad’ li će da se vrati voda koja oteče?’’
SVET U KAPI ROSE - Ho Čung XVI v.
E, pa neće se vratiti! Zato čuvajte čistoću svojih misli i lepotu bója koje
su vam/Vam rođenjem date, i nadograđujte ih novim nijansama kroz istraživanja
ličnih mogućnosti.
Нема коментара:
Постави коментар