уторак, 4. децембар 2018.

ROMANTIKA NA PUTEVIMA VINA






Iz arhive mojih novinskih članaka kada je železnica pružala ono što  je predstavljaljo njenu veličinu

        ROMANTIKA  NA PUTEVIMA VINA🍷🍷🍷

Palić


   Vino i vinarstvo postoje verovatno onoliko dugo koliko i čovekova potreba za hedonizmom. Put vina je duhovna avantura koja budi sva čula i koju svaki ljubitelj vina preduzima. Na vašaru ljudskih želja, koji je okupio mirise starina oplemenjene novopristiglim septembarskim upornostima, poput lepote zrenja i berbe grožđa, čiji je finalni proizvod piće bogova – vino, okupio je veliki broj ljudi širom Srbije na vinske berbe.
Vršac - Vinko Lozić

    Svetkovina bogova, a sada ovozemaljskih bića – ljudi, dešavala se ove godine u Smederevu, Vršcu i Sremskim Karlovcima, okupljajući vinogradare i vinare na istom mestu gde su odsjaj lepote svog postojanja pronašle note hora Eparhije sremske ,,Sveti Nikolaj”, tamburaša, glumaca beogradskih pozorišta na pozornici na trgu u Sremskim Karlovcima, preko vaskrslih kraljeva i njihovih kraljevstva nestalog doba Đurađa Brankovića i mlade mu supruge Irine, prozvane prokletom zbog sloma srca svog naroda, povezujući se stazama koje vuče put jeseni i sa Vršcem i njegovim Vinkom Lozićem, maskotom grada koju je davno stvorio Sterija Popović.
   Ono što protekle vekove razlikuje od ovog sada u kome mi živimo je postojanje muzejsko-turističkog voza Romantika  (zbog koga inače i nastaje ovaj članak) koji uz svoje petnaestogodišnje postojanje, restauriranim vagonima iz tridesetih godina prošlog veka, na svoj način, sakuplja zaborave avanturista i sanjara. Brzinom od 60 km na sat, prugama koje ponegde liče na klonule trave, putuje se ravnicama i brežuljcima i udiše miris jeseni i nadanja da se može doživeti novo iskustvo u vremenu kada se bez mobilnih veza ne ume živeti.

   A živelo se i onda kao što se i sada sa novim jutrima bude nova nadanja, ali s možda malo vise duše u odnosu na sada kada je čoveku potrebna samo jedna jedina reč za teške časove sudbine, no on ne ume ni nju da pronađe.
   Oni koji su putovali Romantikom - verujućem su se predali i uživali u dahu prošlog zakačenog o rub sadašnjeg i sobom poneli zvuke kloparajućih vagona, sunce septembra zakačeno u kosu kao suncokret, zajedno s ukusima raznovrsnih vina – u nadanju da se lepota može ponoviti.


2013.g 


Нема коментара:

Постави коментар