ALBATROS
,,Naš duh, to je
brod što Ikariju traži.
Glas se s mora javlja: ,,Ostrvo se vidi!
Divlji krik se ozva čoveka na straži:
,,Ljubav,...Slava...Sreća...!''Vraga!
Samo hridi!
(Bodler ,,Putovanje'')
Duh čovekov je uvek na straži. I kada veruje
i kada su suprostavljena osećanja. U nemoćima da pobedi sumnje i moćima da
izgubi strah...
Da govorim o
nostalgičnom snu u meni samom koji je u neprekidnoj borbi s piratima duše?
Onima – sa snagom volje da je modifikuju kako bih postao ,,jedan u nizu''? Ne,
to nisu moje nizine. Želim nešto drugačije kako bih sačuvao svoje originalne
boje. Te boje se ne graniče sa materijalnim konfiskacijama duša. Isti sam, samo
se promenio moj spoljašnji lik. Isti, sa snažnijim krilima volje za nove visine
i nova porinuća.
Da li je lako biti letač sa svojim, a ne tuđim krilima u
vremenu koje je izgubilo merila vrednosti? Ne. Osećam ponekad kao da su moje
nade jadne i da se u meni peni gnev praznine i bola...kao kad gine jesen.
Uništitelji verovanja u čoveku posade previše tmine. Iako mlad – život mi
nekada izgleda kao uzaludni pokušaj da se izbegne ono što se ne može izbeći.
Ali, borim se s otpacima okolnosti i vremenom u kojem sam zatečen. Ne tragam za
zlom u drugim ljudima kako bih naslikao pozadinu stvarnosti. Koristim boje
svojih svežih nadahnuća – kao poluotvorena vrata u čudesan svet koji sam za
sebe stvorio. Duboki, tajni svet, iako se danas govori jezikom koji je
zaboravio manire. Nove tehnologije i sistemi ne-vrednovanja, neće moj život
ukoričiti u plesnjive korice.
Na cilj se stigne čim
se krene. I uvek ću uspeti ako znam šta radim i imam ,,svoju'' veštinu. Jer,
stvar je u tome da se oslobodiš osećanja da si sputan svojim telom. Biti
jedinstven – nije nadmoć, već putovanje koje počinje i završava tobom. Ikar ili
Alabatros – duh čovekov, uvek stremi visinama. Samo je određene prilike
menjaju.
Lidija Malović
Нема коментара:
Постави коментар