NIKO ME NE ZNA U OVOM GRADU
Svakoga dana idem istom ulicom🚶
niko me ne zna u ovom gradu🏠
vreme - život briše gumicom
dok mi kapi kiše suze kradu.
Gledam vojnike čvrsta koraka
poželim da je i moj kraj mene
žurim da stignem kući pre mraka🌒🌚
da vidim slike i vratim uspomene.
Na vratima me niko ne čeka...
soba je hladna i puna sete,
daleko je ljubav mi draga💘
a vetrovi💨 hladni da je otmu prete.
Prolazan je život k'o voz u stanici.🚄
Magle se u njemu skupljaju.
Poželim često da se izgubim na nekoj granici
kao snovi što u pramenovima nestaju...🌌
L.M.1988.g
Нема коментара:
Постави коментар